Content on this page requires a newer version of Adobe Flash Player.

Get Adobe Flash player

 
 

2002

JOSIP COLONNA

ETTORE-RAJČEVIĆ-RAŠICA

PAOLA YACOUB I MICHEL LASSERRE

KSENIJA TURČIĆ

IZ FUNDUSA UMJETNIČKE GALERIJE DUBROVNIK

BORIS CVJETANOVIĆ

STANKO ABADŽIĆ

MARIA PAPADIMITRIOU

OPAŽANJE / PERCEPTION

SANTIAGO REYES

NOVI POSTAV IZ FUNDUSA GALERIJE

VLAHO BUKOVAC

MARIJAN GUVO

LIISA ROBERTS



JOSIP COLONNA
(Dubrovnik 1911. - Napulj 2001.)
retrospektiva - predstavljanje donacije za UGD
Autorica koncepcije: Sanja Žaja Vrbica
21. 12. do 26. 1. 2003. /produženo do 9. 2. 2003./
 
Slikarski opus Josipa Colonne obilježen je nesvakidašnjom raznolikošću u tematskom, stilskom, formalnom i tehničkom smislu. Izražavao se različitim oblicima figuracije ekspresionističkog prizvuka, kolorističkim i monokromatskim apstrakcijama, inačicama akcijskog slikarstva. Koristio je akvarel, pastel, kolaž, uz bakropis, kombinirao je različite grafičke tehnike, a bavio se i skulpturom.




ETTORE-RAJČEVIĆ-RAŠICA
Autor koncepcije: Antun Karaman
28. 11. do 15. 12. 2002.
Ettore, Rajčević i Rašica trojica su dubrovačkih slikara koji zajedno djeluju između 1930. i 1940. godine prošlog stoljeća. U tom razdoblju karakterizira ih zajednička sklonost ekspresivnom i kolorističkom načinu slikanja.




PAOLA YACOUB I MICHEL LASSERRE
prezentacija rada u okviru projekta Dubrovnik - ovdje i drugdje / Dubrovnik - ici et ailleurs
Autorica koncepcije: Catherine David
05. 11. 2002.
Paola Yacoub (1966., Bejrut, Libanon, diplomirala na Architectural Association School of Architecture u Londonu) i Michel Lasserre (1947., Auche, Francuska, studirao arhitekturu i filozofiju u Parizu) djeluju zajedno od 1996. godine. Zajedno su održali brojna predavanja o tjelesnoj dimenziji arhitekture. Arhitektura je osnova njihove umjetničke djelatnosti u kojoj se aktivno odnose prema činjenicama turbulencija suvremenog svijeta, posebno onih vezanih za područje Bliskog istoka.



KSENIJA TURČIĆ
Razgovori
video instalacije
27. - 29. 9. 2002.
Video instalacije Ksenije Turčić uglavnom su komponirane od dvije ili više suodnosnih paralelnih projekcija gigantiziranog vlastitog ili tuđih lica, točnije - njihovih dijelova, posebno očiju, te dijelova svakodnevnog ambijenta (poput, primjerice, vrata u radu Slow Motion). Scenario tih radova krajnje je jednostavan, vizualni događaji, jednako kao i zvuci (otkucaji srca, šaptom izgovorene oskudne rečenice ili pak škripa i lupanje vrata) koji ih prate - minimalni. Bez trivijalne naracije i ilustrativnih pomagala, u škrtim naznakama sažetog izričaja, prostor unutrašnjeg života eksteritorijalizira se i prenosi u javni, fizički prostor galerije. I obrnuto: vanjski prostor pretvara se u prostor psihe.
Strogo individualno, subjektivno, gotovo privatno polazište i problemi postaju široko komunikativni i prisni. Introvertni rad, paradoksalno, pokazuje se naglašeno društvenim. A tema umjetnice - težnja i tenzija (auto)komunikacije, njezina uspješnija ili manje uspješna razdoblja i postvarenja - zadobiva svoj pandan u našem suodnosu s radom.




IZ FUNDUSA UMJETNIČKE GALERIJE DUBROVNIK
10. 8. do kraja 2002.
U najnovijem postavu pažljivo izabranih djela iz bogate galerijske zbirke moderne i suvremene umjetnosti izloženo je više od stotinu djela 39 umjetnika od kraja 19. do kraja 20. stoljeća. Između ostalih tu su djela Bukovca, Medovića, Vidovića, Meštrovića, Hermana, Kraljevića, Becića, Uzelca, Tartaglie, Šimunovića, Glihe, Ivančića, Dulčića, Smajića, Kršinića, Bakića, Knifera, Kožarića...



BORIS CVJETANOVIĆ
Grad
Fotografije
10. 8. do 8. 9. 2002.
 
U snimkama oštećenih fasada i zidova, otpisanih automobila i zaboravljenih predmeta, dirljivo nespretnih ukrasa u ambijentima čija se tugaljivost njima dodatno potencira, krvavog ostatka raščerupanog goluba na tlu gdje niču svježe vlati trave, enformela mokraće i izmeta na asfaltu... Boris Cvjetanović odustaje od horizonta i perspektive, njegov je pogled oboren na tlo, upravljen u kutove, na slaba stidna mjesta urbane margine. U ovoj seriji Cvjetanović je zapravo radikalizirao svoj interes naznačen u Prizorima bez značaja, svom poznatom ciklusu s početka 90-ih. Naime, ako se tamo radilo o skromnim motivima mimo dnevnog žarišta, koji su zadržavali ostatak perspektive, a često se odlikovali i stanovitom ljupkošću, sada su to prizori maksimalnog naturalizma. No, ma koliko bespoštedan i prema stvarima i prema sebi bio, rekli bismo da je to ipak pogled milosrđa, pogled suosjećanja. Percipirajući ivicu ulice, zapećak derutni i zamazani, secirajući već dekomponiranu tvarnost i njenu usahlu boju, Boris se bori za pravo objave nesreće, korekciju obespravljenosti, za legitimitet periferije svijeta.




STANKO ABADŽIĆ
In Absentia
fotografije
10. 8. do 8. 9. 2002.
 
Najznačajniji dio svog opusa Stanko Abadžić (Vukovar, 1952) realizirao je u Pragu gdje je živio od 1995., do ove, 2002. godine. Upravo te praške fotografije, njih 59, u klasičnoj crno-bijeloj tehnici, pokazuje Abadžić na ovoj, dubrovačkoj izložbi. Fotograf otkriva, izolira i registrira prizore koji nas podsjećaju na kultne filmove češke škole, donosi ozračje iz literature Bogumila Hrabala, ali se referira i na klasike, kako češke tako i svjetske fotografije (primjerice Josefa Sudka ili Cartier-Bressona, kome naslovima odaje izravni hommage). Kao da je izveo majstorski slalom u vremenu, autor je zaobišao suvremeni civilizacijski i tehnološki trenutak, njegovi kadrovi prekriveni su nekim pacificirajućim slojem patine gdje se i nedvojbeni predmetni svjedoci ovog povijesnog trenutka (reklama, automobil...) beskonfliktno uklapaju u kompleks čeznutljivih slika.



MARIA PAPADIMITRIOU
prezentacija rada u okviru projekta Dubrovnik - ovdje i drugdje / Dubrovnk - ici et ailleurs
Autorica koncepcije: Catherine David
27. 7. 2002.
Maria Papadimitriou rođena je 1957. godine u Ateni. Od 1981.-1986. studirala je na Ecole Nationale des Beaux-Arts u Parizu. Predaje na Odjelu za arhitekturu Sveučilišta u Thessaly, u Grčkoj. Sudjelovala je na mnogim važnim izložbama diljem svijeta primjerice na 25. Bienal de Sao Paolo i na Manifesta 4. u Frankfurtu 2002. godine. Autorica je velikog dugogodišnjeg projekta TAMA, kojeg provodi u jednom atenskom romskom naselju i koji će predstaviti u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik.



OPAŽANJE / PERCEPTION
međunarodna izložba
autor koncepcije Jean de Breyne
29. 6 - 28. 7. 2002.
Jean de Breyne - pjesnik i galerist, vlasnik Galerije l'Ollave i časopisa L'Ollave Preoccupations sa sjedištem u Lyonu - okupio je sedmero umjetnika: Pam Skelton (Harrogate, Engleska, 1949.), Jean-Louisa Raynarda (Lyon, 1954), Pere Nogueru (La Bisbal d'Emporda, Španjolska, 1941), Eleonore Bak (Homburg, Njemačka 1959), Ludovica Lignona (Soissons, Francuska, 1966) i Tonija Meštrović (Split, 1973), Euana Burnet-Smitha (Redrouth, Engleska, 1952).
Riječ je o umjetnicima iz različitih poetičkih opredjeljenja, no svima im je zajednički aktivan i dinamičan odnos prema aspektima suvremene stvarnosti. Oni koriste suvremene medije, fotografiju, video, zvuk, ready made... kako bi kroz vlastitu optiku progovorili o problemima svijeta koji nas okružuje ističući u svojim radovima vlastitu budnost odnosno prisutnost u prostoru i vremenu, njegujući pritom pažljiv odnos prema mjestu svoje trenutačne akcije.




SANTIAGO REYES
prezentacija rada (video projekcije, performance)
u okviru projekta Dubrovnik - ovdje i drugdje / Dubrovnk - ici et ailleurs
autorica koncepcije Catherine David
25., 26., 27. 4. 2002.
Moj rad je smješten u društveni kontekst umjetnosti. Unutar tog konteksta , pozivajući promatrača da projicira samog sebe u svaku ulogu ponaosob da bi ispitao njihovu čvrstoću, pokušavam reinterpretirati ulogu umjetnika, promatrača i njihovih odnosa. Nadam se, da čineći fluidnom društvenu ulogu umjetnosti, promatrač može usvojiti mogućnosti potvrđivanja fluidnosti svih društvenih uloga i identiteta. (Santiago Reyes)

Mladi umjetnik i veliki putnik Santiago Reyes (1971., Quito, Ekvador), činjenicu svog nomadizma uključuje kao strukturalni dio svojih radova. No, s druge strane, brišući svaku moguću egzotičnost i pitoresknost mjesta na sasvim različitim točkama globusa, autor kao da istodobno i negira njihovu posebnost. U radovima koje Santiago Reyes prezentira ovom prilikom u Dubrovniku, takav je pristup jasno vidljiv. Niz kratkih video radova u trajanju od minute i pol realiziran je u različitim gradovima svijeta: u Quitu, Parizu, Milanu, Montrealu, Berlinu, Bruxellesu, Dubrovniku, no njihov scenario, tekst, koreografija, režija identični su. Čak i ambijenti u kojima se film događa, međusobno su zamijenjivi, ne govoreći ništa o klišejima koje imena pojedinih svjetskih odredišta podrazumijevaju. Dakle, autor govori o uniformnosti koja vlada globalnim selom, o zamjenjivosti njegovih udaljenih dijelova, o istosti snova, nada i tjeskoba, ali izražava i fascinaciju mogućnošću komunikacije različitosti koje se pritom pripitomljuju.




NOVI POSTAV IZ FUNDUSA GALERIJE
5.4 - 15. 6. 2002.
Predstavljena su najznačajnija imena moderne hrvatske umjetnosti poput Bukovca, Medovića, Vidovića, Kraljevića, Becića, Babića, Joba, Uzelca, Dulčića, Masle, Pulitike, Kulmera, Bakića, Knifera, Kožarića...




VLAHO BUKOVAC
Crteži (1887. do 1921.)
autor Antun Karaman
5. 4. - 15. 6. 2002.
Ovom izložbom prvi puta se prikazuje 63 crteža Vlaha Bukovca. Bukovac gotovo svaki svoj slikarski poduhvat započinje crtežom-svakoj naslikanoj slici uvijek prethodi veći broj crteža, krokija, zabilješki ili radnih skica kojima postavlja i gradi cjelinu kompozicije ili opisuje detalje. Bilo da se radi o krajoliku, portretu, aktu ili grupnoj sceni postupak je uvijek isti: za svaku pojedinost koju će naslikati na slici prvo radi “grubu” skicu pa onda “fino” modelira pojedine segmente (uvijek tražeći optimalna rješenja, nekad i u uzastopnom višekratnom ponavljanju slikanja istog detalja), već prema tijeku procesa ugradbe odnosno segmenta u cjelinu slike i prije konačnog uvećanja na pravu mjeru (u tom smislu ponekad će se koristiti i koordinatnom podjelom površine na pravilno razmjerene kvadrate) odnosno prema tijeku procesa izgradnje konačne kompozicije započetog (zamišljenog) projekta. Od crtaćih alata Bukovac najviše i najradije koristi olovku, ali poslužit će se rado i ugljenom (“Autoportret”, 1877.), tušem (“Rode”, prije 1877.), a kad ustreba i obojenom kredom (“Ženski akt”, oko 1899.)-ponajviše bijelom da istakne svjetlom naglašene partije volumena.



MARIJAN GUVO
retrospektiva
autor Tonko Maroević
9.2. - 9. 3. 2002.
Nedovoljno poznat dubrovački slikar Marijan Guvo (Kotor,1924-Dubrovnik,1999) u mnoštvu gradskih motiva našao je prve poticaje za svoj likovni izražaj. Vršnjak i kolega Vanište, Stančića, Ivančića, Kulmera i Dogana, pripadao je naraštaju koji je u godinama nakon Drugog svjetskog rata otvarao put svježijim i univerzalnijim umjetničkim tokovima.
Guvov opus nema ništa zajedničko s dominantnim tendencijama modernog dubrovačkog kolorizma, s ekspresionističkim i temperamentnim izrazom proslavljenih dubrovačkih slikarskih terceta (Ettore-Rajčević-Rašica, Dulčić-Masle-Pulitika). On svoj svijet gradi na suprotnim polazištima i obogaćuje hrvatsko slikarstvo epohe u kojoj djeluje uspjelom kristalizacijom znakova - simbola, iz magme prolaznih fenomena, najrafiniranijim kromatskim registrima.




LIISA ROBERTS
prezentacija u okviru projekta Dubrovnik - ovdje i drugdje / Dubrovnk - ici et ailleurs
autorica koncepcije Catherine David
22. 1. 2002.
Gostovanjem Liise Roberts u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik nastavljen je projekt Dubrovnik - ovdje i drugdje (Dubrovnik - ici et ailleurs) poznate svjetske kritičarke i kuratorice Catherine David.
Od 2000. godine Liisa Roberts radi na dugoročnom projektu u Viborgu (Rusija) u kojem predlaže korištenje knjižnice, djela čuvenog modernog finskog arhitekta Alvara Aaltoa, spomenika kulture pod zaštitom UNESCO-a, kao leće koja je od svojeg nastanka 1935. godine, gledala i mislila grad Viborg. Knjižnica je trenutačno u procesu restauracije, a autoričin projekt, koji se razvija u suradnji s grupom tinejdžera iz Viborga, predlaže neku vrstu paralelne restauracije kroz razvoj scenarija za film o gradu danas.